Gubichkin teatar apsurda

Poljubi me u sjećanju...

Nikada nećeš proći istim putem.

Šiblje, šikare, grmlje, blato -

neće se ponoviti.

Sve ograde koje si mukom preskakala

nestat će.

Gluho doba noći i lutanja nepoznatim

prestat će.

Nikada nećeš proći istim putem.

Sve teče, sve je mijena.

I bol, kao i radost,

i strah, kao i uvjerenost.

Hoćeš li uvijek biti tu?

(biti tu, biti tu...)

ispalila Gubichka u 14. ožujak 2010 22:10:05 | 6 mišljenja

The world is not enough

I opet smo došli do toga (i neka mi onda netko kaže da život, svijet, svemir nisu bazirani na cikličkim ponavljanjima) da me se više ne pita najjednostavnije pitanje: Kako si? A onim rijetkima koji pitaju ne želim odgovoriti. Možda zato što ni sama ne znam odgovor, a nemam snage stajati pred ogledalom svoje duše, postaviti si pitanje i onda još i iskreno i duboko odgovoriti. Ne mogu. Bojim se odgovora. Bojim se ponovnog otkrivanja svega zatomljenog. Bojim se ponovnog prsnuća. A nemoguće je zakopati, nemoguće je zanemariti, nemoguće je sakriti. Skrivenost neskrivenog. Neskrivenost skrivenog. Whatever.

ispalila Gubichka u 20. veljača 2010 13:42:11 | 6 mišljenja

Oko nas bijelo je

u noći besanice gledam u sat širom otvorenih očiju vrijeme neumitno curi

ali sve sporije pod prozorom se snježna bjelina

stapa s narančastom toplinom uličnih svjetala razmišljam gdje si sad

sanjaš li me čuješ li mi glas u polusnu kao što si znao nekad hvatam vrijeme

da zadržim trenutak ali ono curi kroz prste neuhvatljivo bježi ti si

ono stalno u svijetu stalne mjene vrijeme gubi na značenju

kao i sve ostale kategorije ljudskog razuma samo spavaj s osmijehom

na usnama za koje volim misliti da su moje uskoro dolazim

uzburkati ti vode kao nekad čekaj me

u predgrađu

ispalila Gubichka u 12. veljača 2010 4:26:01 | 5 mišljenja

Krila su mi spremna za let

Ako nestanem,

samo sam izgubljena,

nisam otišla.

Ako zastanem,

samo sam zbunjena,

nisam odustala.

Ako me dozivaš,

samo sam zalutala,

nisam pobjegla.

Pruži mi ruku.

Ostajem.

ispalila Gubichka u 30. siječanj 2010 11:40:55 | 7 mišljenja

Din don

Pohrani u sebe sve svoje boli.

Sve uspomene.

Sve sretne trenutke, ma koliko ih bilo.

Utkaj sva sjećanja u samu srž tkanja svoga jastva.

Učini sve osjećaje neodvojivim dijelom sebe.

Utisni ih u svoju dušu.

Ne zadržavaj se u prošlosti.

Ne teži budućnosti.

Živi.

ispalila Gubichka u 24. siječanj 2010 22:57:12 | 8 mišljenja